Poziv da “budemo kao djeca” jedna je od najpoznatijih Isusovih poruka. Zapisana je u Evanđelju po Mateju (Mt 18, 3-4) gdje Isus okupljenima poručuje: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.”
Radosni u srcu, s osmijehom na licu jos prebiremo dojmove sa završne priredbe nasih malih, a opet velikih, mališana.
Malih u dobi, a velikih u trudu i ozbiljnosti da se suoče sa sljedećim životnim izazovom, završetkom svog vrtićkog doba i kretanja u školske klupe. Priredbom tome u čast pokazali su još jednom svoju zrelost i smjelost, volju za radom i poslušnost svojim tetama. Bilo je pravo osvježenje slušati njihove recitacije, pjesmu, ples – čitavu koreografiju kojom su zajedno sa svojim vrijednim tetama oduševile nas roditelje, bake i djedove. Iskreni i čisti, posvećeni i ustrajni; prenijeli su nam onaj dašak dječijeg veselja, razigranosti i sreće. U tim trenutcima i mi smo, barem na trenutak, postali dijete. Osjetili smo njihovu čistu ljubav, oslobođenu svih naših “filtera” i svega čime smo mi odrasli opterećeni. Sve ovo samo je pojačalo ono s početka: “Budite kao djeca”.
Zaista, ovo nam je danas i te kako potrebno, mozda i vise od svega drugoga što nas u ovoj užurbanoj svakodnevnici zaokuplja.
Zastanimo na tren i ljubimo bezuvjetno i iskreno, poput naših mališana. Vidimo u svakom čovjeku našeg Gospodina i budimo zaista jedni drugima “bližnji”.
Dragim tetama našeg voljenog vrtića, na čelu sa časnom tetom Lucijom ne možemo izreći hvalu za sve sto su našoj djeci pružile. Od sveg srca primite našu iskrenu zahvalu. Neka Vam dragi Bog podari obilje milosti i blagoslovi svaki Vaš trud.
Bog Vas blagoslovio!
Hvala Vam od srca!
Ante Buzov, otac
