Jedan od temeljnih zadataka ranog odgoja nije samo priprema za školu, već priprema za život. Djeca koja razvijaju samostalnost i osjećaj odgovornosti od rane dobi grade unutarnju sigurnost, bolje se nose s izazovima i lakše se uključuju u zajednicu.
Ali kako to izgleda u svakodnevici?
Zamislimo trogodišnjeg Marka koji raznosi salvete po stolu dok se priprema doručak u vrtiću. Sporo ide, salvete lete u krivom smjeru, a jedna padne na pod. Odgojiteljica ne grabi salvete natrag – već ga pita: „Marko, vidiš li što treba popraviti?“ Marko skuplja salvetu, vraća je na stol i kaže: „Sad je dobro!“
U tom trenutku dogodilo se nešto ključno: odrasla osoba nije preuzela kontrolu, već je djetetu omogućila da sam popravi situaciju i preuzme odgovornost. Upravo takvi trenuci grade temelj djetetove samostalnosti.
Zašto su samostalnost i odgovornost ključne u predškolskoj dobi?
Prema suvremenim pedagoškim i psihološkim pristupima (npr. Maria Montessori, Jesper Juul, teorija autonomije i kompetencije), dijete u ranom djetinjstvu ne treba samo sigurnost i ljubav, već i:
- prostor za djelovanje,
- pravo na izbor,
- vjeru odraslih u njegove sposobnosti.
Dijete koje sudjeluje u svakodnevnim zadacima i ima priliku donositi male odluke (što će obući, kojim redom će pospremiti igračke) razvija:
- osjećaj vlastite učinkovitosti (“mogu sam”),
- svijest o posljedicama (“ako ne zalijem biljku, uvenut će”),
- temelj za kasnije razvijanje moralne odgovornosti i samopouzdanja.
Kako roditelji mogu poticati samostalnost kod kuće?
1. Uključite dijete u obiteljski život
Djeca žele biti korisna. Iako će pod “pomoći u kuhinji” ponekad značiti više brašna na podu nego u zdjeli, ta iskustva jačaju djetetovu uključenost i osjećaj vrijednosti.
Primjer: “Ti si moj pomoćnik za salatu – dodaj mi rajčice!”
2. Dajte djetetu izbore – ali strukturirane
Umjesto otvorenog “Što želiš obući?”, ponudite: “Hoćeš danas zelenu ili plavu majicu?” Dijete vježba odlučivanje u sigurnom okviru.
3. Dopustite pogreške i ne popravljajte sve odmah
Teško je gledati kako dijete pogrešno pere ruke ili krivo posprema cipele – ali ako svaki put preuzmemo, oduzimamo mu priliku za učenje.
4. Pohvalite trud, ne samo uspjeh
“Vidim da si se jako potrudio sam svezati vezice!” – ovakva povratna informacija jača unutarnju motivaciju, dok “Bravo, savršeno si to napravio!” stvara pritisak da sve mora biti bez greške.
5. Postavljate pitanja umjesto da dajete upute
Dijete jede bananu i pola banane padne na pod. Umjesto “Molim te pokupi bananu!”, postavite pitanje “Što radimo kada nam nešto padne na pod?”
A što je s odgovornošću? Nisu li djeca premala?
Ne, nisu. Odgovornost u dječjoj dobi ne znači da dijete snosi posljedice kao odrasla osoba. Radi se o učenju uzroka i posljedica, odnosa prema drugima i svijesti da svojim ponašanjem sudjeluje u zajednici.
Primjer: Ako dijete prolije vodu, ne grdimo – već zajedno brišemo. Ne zato što “mora”, nego jer učimo da stvari popravljamo i brinemo jedni za druge.
I za kraj – budimo strpljivi.
Samostalnost se ne događa preko noći. Potrebni su brojni pokušaji, pogreške, čekanja i odupiranja porivu da sve obavimo “brže i bolje” za njih.
Ali vrijedno je. Jer dijete koje zna da smije pokušati, da mu se vjeruje i da je sposobno – postaje osoba koja se s povjerenjem odnosi prema sebi i svijetu oko sebe.
U vrtiću njegujemo ovakav pristup svakodnevno, a uz vašu podršku kod kuće, dijete dobiva čvrst temelj za budući razvoj. Ako imate pitanja, prijedloge ili želite razgovarati o konkretnim situacijama kod kuće, slobodno nam se obratite – tu smo da podržimo i vas i vaše dijete.
Piše: Lorita Berisha Bajsić, pedagoginja
