Dana 12. prosinca u samostanskoj kapeli u Zadru slavili smo misu s roditeljima, djecom, djelatnicima vrtića i našim sestrama. Misu je predvodio fra Ivan Nimac iz franjevačkog samostana u Karinu.
U svojoj homiliji fra Ivan je na jednostavan i djeci razumljiv način kroz razgovor s njima pripovijedao o važnosti vremena došašća, važnosti iščekivanja, o radosti povezanoj uz svetog Nikolu, pa svetu Luciju, a na poseban način uz blagdan Božića.
Svi volimo dobivati darove i imamo različite želje što bismo htjeli. Djeca su iznosila svoje želje: bager, lutka, kasica… Da, važno je darivati, rekao je fra Ivan, ali dar nije najvažniji. Pitao je djecu: A koji je dar jako važan i ne može stati u nijednu kutiju? To je dar strpljivosti, naglasio je. Zapitao je djecu i roditelje imaju li strpljivosti i preporučio svima da se mole za strpljivost koja je jako važna. Kad je nemamo onda se ljutimo. Dalje je pitao djecu što bi za Božić poklonili mami, tati, baki, djedu. Bilo je raznih odgovora: mami cipele, baki ogrlicu… Ono što bi im najviše pomoglo jest molitva, istaknuo je fra Ivan. Molitva svake večeri, svake večeri šaptati Isusu što želimo da nam on daruje. Preporučio je roditeljima da budu primjer svojoj djece i zazvao Božji blagoslov na sve nas.
Djeca su radoznalim pogledom pratila sve fra Ivanove kretnje i spontano odgovarala na njegova pitanja koja su nam više puta izmamila smiješak. U radosnom iščekivanju Božića iz njihovih raspjevanih grla i čistih srdaca orila se pjesma Srca gore, evo zore.
