Na dječjem crtežu u sobi vrtićke skupine stoji šarena kuća. Ima tri prozora, krov na točkice i ogromnu sunčanicu u dvorištu. Petogodišnja Iva ponosno drži crtež i kaže: “Ovo je moja kuća iz snova.” A onda čuje: “To nije nacrtana kuća kao na tabletu.” I zastane. Zgužva crtež.
To je svakodnevna scena. Djeca sve češće odrastaju u usporedbama – s drugima, s digitalnim sadržajem, s idealima koji ne postoje. U svijetu koji je uvijek „ukrašen“, „filtriran“ i „uredan“, pravo je pitanje: kako ih naučiti da ostanu svoja, da vjeruju sebi i da se znaju isključiti?
Djeca u doba društvenih mreža (iako još nemaju profile)
Možda vaše dijete još ne koristi društvene mreže, ali osjeća njihov utjecaj. Gleda odrasle s mobitelom u ruci, čuje razgovore starije djece, vidi videozapise na tabletu. Sve to ostavlja dojam o tome što je “vrijedno pokazivanja” i “dovoljno dobro”.
Stručnjaci upozoravaju da pretjerana izloženost digitalnim sadržajima može:
- potkopati dječju kreativnost i spontanost,
- umanjiti sposobnost koncentracije
- povećati osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva sobom.
Zato je naš zadatak – i u vrtiću i kod kuće – pomoći djeci da uče kritički gledati, osjećati se dovoljno vrijednima i razvijati unutarnju stabilnost.
Što možemo konkretno učiniti?
1. Njegujte realne odnose i iskustva
Djeca trebaju više stvarnog kontakta nego sadržaja. Umjesto gledanja tuđih života – neka osjete svoj život: dodir pijeska, miris kolača, zvuk kiše, zagrljaj nakon pada.
Primjer: Kad dijete napravi dvorac od jastuka, ne fotkajte odmah – igrajte se u njemu!
2. Učite dijete da se ne uspoređuje s drugima, nego sa sobom u kontekstu nekog prošlog vremena
“Pogledaj kako si danas sam nacrtao sve dijelove čovjeka, a prošli tjedan nisi znao ruke! Napredovao si.”
Pohvale usmjerene na proces jačaju unutarnje samopouzdanje, za razliku od vanjske potvrde (“Bravo, to je najljepše!”).
3. Budite primjer digitalne ravnoteže
Ako dijete vidi da odrasli stalno provjeravaju mobitel, ono stvara dojam da je virtualna pažnja važnija od stvarne prisutnosti.
Pokušajte: Uvesti ritual “obitelj bez ekrana” – npr. zajednički doručak, šetnja ili čitanje bez mobitela u blizini. Također, pokušajte u svako slobodno vrijeme koje provodite sa obitelji i djecom u potpunosti isključiti mobitele.
4. Razgovarajte o emocijama koje donosi gledanje sadržaja
Umjesto da pitate “Što si gledao?”, pitajte “Kako si se osjećao dok si to gledao?” Time pomažemo djetetu prepoznati utjecaj sadržaja na sebe.
5. Podržite dijete u onome što voli i u čemu je autentično
Bilo da je to crtanje, gluma, skupljanje kamenčića ili slaganje puzzli – kad dijete vidi da cijenimo ono što njega veseli, razvija zdrav osjećaj vlastite vrijednosti.
Odrastanje bez stalnog uspoređivanja? Moguće je.
U vrtiću svakodnevno njegujemo ozračje u kojem djeca mogu biti različita, gdje “uspjeh” ne znači isto za svako dijete. Djeca ne trebaju biti “najbolja”, trebaju biti – svoja.
Ako doma njegujemo iste poruke, djeca uče:
· da vrijede bez obzira na pohvale,
· da mogu isključiti ekran i uključiti svoje osjećaje,
· da nije važno kako izgleda tuđa kuća iz snova – već kako se osjećaju u svojoj.
I zapamtimo: najvažnije što dijete može “streamati” – nije na ekranu, nego u stvarnom životu, u vašem pogledu, vašem vremenu i vašim riječima.
Piše: Lorita Berisha Bajsić, pedagoginja
