Mnogi pisci imaju težnju opisati Franju prije obraćenja kao nekoga tko je surov i liberalan. Po mom mišljenju Franjo je jednostavno bio obično ljudsko biće. Možda su ga roditelji razmazili a prijatelji cijenili zbog bogatstva, znanja i veselosti. Zasigurno je volio slavlja i avanture.
Zanimljiv je Franjin izraz o sebi koji piše u Oporuci: ‘Dok bijah u grijesima bilo mi je odurno gledati gubavce’. Ako se ispravno ne shvati taj izraz, može nas uvući u razmišljanje da je Franjo prije obraćenja živio nemoralan život. Ali, za takvo razmišljanje ne postoje ni dokumenti ni dokazi. Jedino što znamo jest da je Franjo volio biti među ljudima i da je volio život. Franjo je bio romantičar i sanjar, i iznad svega, bio je idealist.
Zašto se Franjo u Oporuci referira na grešan život prije obraćenja? Franjo govori o svom prvotnom životu kao o grešnom životu zbog svoje poniznosti, ali također jer postoji bezdan između duhovnog života i svjetovnog života u kojem se čezne za lijepom odjećom, dobrom hranom, trošenjem novca. Čovjeku koji je toliko uronjen u Boga život utemeljen jedino na uživanjima i sebičnosti čini se grešan život. Životopisci, dakle, imaju poteškoća u tumačenju gore navedenoga izraza „u grijesima“.
Sv. Franjo Asiški živio je 44 godine. U 24. godini života (1206.) spoznao je istinu o samom sebi. Međutim, proces spoznaje trajao je 3-4 godine. Kroz različite susrete, razmišljanja, unutarnje borbe i otajstvenu objavu Franjo je shvatio i spoznao kojim mu je putem ići. Na taj put pošli su mnogi kroz povijest i polaze mnogi danas. Osim što su ga mnogi slijedili i slijede, Franjo je utjecao na religije, kulturu, ekologiju… Mnogi su ga spominjali kao najveću osobu drugog tisućljeća. Zašto? Kako i što se dogodilo Franji Asiškom da i danas nakon više od 800 godina razmišljamo o njemu i da on još utječe na nas?
Molitva sv. Franje za mir
Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, učini da ne tražim:
da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da se trudim razumjeti druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!
Jer tko se daruje, prima:
tko prašta, bit će mu oprošteno
i tko umire sebi, rađa se za vječni život!
