Dakle, ove subote 24. ožujka 2018., okupili smo se u molitvi i druženju na razmatrajući Križni put “Drama neuzvraćene ljubavi“ od fra Ivana Šarčevića. Postaje Križnog puta čitali su mame, tate i djeca, zastajući duboko razmišljajući nad tekstom i pjesmom u srcima se tražio Bog i ispunjao mir. Poznata lica, dječja radost, druženje i molitva obilježili su svaku postaju u kamenu isklesanu.
Može li se riječima predočiti nešto tako lijepo što nam je naš domaćin, umjetnik, a prije svega drag, izuzetno vrijedan i skroman čovjek, gospodin Vinko Kajmak, pružio na našem subotnjem Križnom putu na brdu Brisnica iznad Posedarja. Iskreno, mislim da ne može. Možemo zapravo samo pokušati i usput riječima pozvati sve one koji još nisu bili, i ne znaju za navedeni Križni put, da dođu, da se prepuste molitvi, prirodi, tišini i dožive u svojim srcima ono što smo mi doživjeli ove subote na Križnom putu sa našim časnima , tetama, djecom i roditeljima dječjeg vrtića „ Jordanovac “ Zadar.
I same časne su ovaj Put tek nedavno otkrile pa su zapravo još uvijek bile i jesu pod snažnim dojmom viđenog i doživljenog. Mislim da nam uoči Uskrsa, niste mogle pružiti ljepše druženje. Prekrasna priroda, uspon, za koji bih rekla da je baš taman, kojim smo stizali do svake slijedeće postaje, „kotrljanje“ ili ti spuštanje nakon prijeđenog Križnog puta, kamena crkvica na jednoj od prvih postaja, maleni parkić pored crkvice da zadovolji dječju potrebu za igrom , ovce i poneke domaće životinje uz stazu, neizostavne šparoge i druženje sa našim domaćinom gospodinom Vinkom i članovima Udruge Čelinka-Posedarje bilo je posebno. Moram spomenuti da su nas članovi spomenute Udruge lijepo i toplo primili. Ukratko su nas upoznali sa djelićem svoje povijesti, prezentirali nam tradicionalnu odoru njihovih knezova, kao i kubure koje su posebno zaokupile dječju pažnju.
I gospodin Vinko nas je jednako tako, samozatajno pozdravio, ali i sa ljubavlju i radošću otvorio nam vrata svoga doma, vrata jednog umjetničkog bogatstva, hvala i na svakom udarcu u kamen, na svakoj rezbariji u drvetu, a najviše, hvala vam na djeliću duše koji je utkan u svaku Vašu postaju u svaku Vašu rukotvorinu.
Hvala svim tetama i Vam koji ste bili s nama podijeli radost ovoga Križnog puta. A dragi roditelji i djeco, potrudimo se da naša riječ o predivnoj suboti potakne nas i za u buduće da posjećujemo Križni put u Posedarju.
Mama Ivana Srzić
