Kao roditelj koji je prvi put sudjelovao na tradicijskom božićnom druženju u vrtiću na Jordanovcu, ovaj događaj za mene je bio ispunjen posebnim i snažnim emocijama. Osjećala sam iskrenu sreću i ponos što moje dijete pohađa vrtić u kojem nema podjela i razlika gdje, gledano sa strane, svi postaju jedno: organizatori, izvođači i domaćini. Radost na licima djece, roditelja i odgojitelja jasno je govorila koliko su istinski sretni i koliko ono što rade doista i žive. Posebno me dirnulo što su običaji koji su u današnje vrijeme pomalo zamrli, u ovom vrtiću i dalje živi, stvarni i prisutni. U njih su uključeni svi bez iznimke. Mame i tete u narodnim nošnjama, uhvaćene u kolo poput pravih folklorašica, unijele su duh tradicije i zajedništva. Svaka obitelj imala je svoje zaduženje: od paljenja Badnjaka, kićenja bora s djecom uz pjesmu, postavljanja jaslica, kićenja vrtića bršljanom, pa sve do paljenja svijeće i zajedničke molitve. Sve to stvorilo je poseban ugođaj koji budi nadu u bolje sutra i jača vjeru da moje dijete od najranije dobi uči prave kršćanske vrijednosti. Nakon službenog dijela, druženje se nastavilo u toploj i opuštenoj atmosferi uz fritule, suhomesnate proizvode i vrijedne sendviče tate Josipa. Posebnu radost donijela je ponuda kolačića s porukama, izrađenih spretnim rukicama dječice, koji su cijelom događaju dali dodatnu notu nježnosti i dječje iskrenosti. Za kraj, ovo božićno druženje ostavilo je dubok trag u mom srcu. Ono je podsjetnik da se istinske vrijednosti vjera, zajedništvo, ljubav i tradicija mogu i trebaju živjeti svakodnevno. Zahvalna sam što moje dijete odrasta u okruženju koje te vrijednosti ne samo poučava, nego ih i živi. Neka ovaj duh zajedništva i radosti ostane prisutan tijekom cijele godine, a ne samo u božićno vrijeme.
Sudionica
