Djeca su, na svoj iskren i nevin način, promatrala svjetlost svijeće i postavljala pitanja koja nas uvijek iznova podsjete koliko je važno govoriti o miru i dobroti.
Kroz jednostavne priče, blage riječi i primjere hrabrosti ispričane njima razumljivim jezikom, pokušali smo im približiti zašto se prisjećamo Vukovara i Škabrnje – ne da bismo ih rastužili, nego da bismo zajedno naučili koliko su mir, ljubav i zajedništvo dragocjeni.
Likovni radovi koje su izradila djeca bili su dirljivi u svojoj iskrenosti. Crteži svijeća, srca, vodotornja, i ljudi stavljeni su na panoe kao mali znakovi dječjeg razumijevanja. Njihove ruke, još malene i nevine, stvarale su djela koja prenose poruku nade – da svjetlo uvijek pobjeđuje tamu. U tim trenucima, dok smo gledali njih i plamen svijeće, osjećali smo ponos i zahvalnost. Naš vrtić je ponovno pokazao da kroz ljubav, toplinu i nježnu riječ može odgajati generacije koje znaju cijeniti život, mir i žrtvu drugih. Paleći svijeće, kao da se u nama zapalilo još nešto – iskra dobrote i odgovornosti da sjećanje čuvamo dalje.
