Jedno popodne na našem vrtićkom dvorištu, zatekli smo veliki drveni vlakić.
Kako smo prije spavanja vidjeli dvorište puno majstora slutili smo da će nas zateci neko iznenađenje.
I zaista, iznenađenje je bilo veliko.
Drveni vlakić postavljem u središtu dvorišta odmah je izazvao oduševljenje svakog djeteta.
Sva djeca su još s ulaza potrčala prema vlakiću te zauzela sva mjesta na njemu. Naravno, problem je nastao jer svi su htjeli biti “strojovođa” a za tu funkciju namjenjeno je samo jedno mjesto.
Kako se razgovorom sve riješava i taj mali problemčić smo riješili razgovorom i dogovorili izmjenu djece tako da svako dijete može barem kratko “voziti” vlak u nepoznatom smjeru.
I tako smo krenuli u Njemačku, pa do Pariza pa malo do Italije te još u mnoge gradove i države po cijelom svijetu.
Iz našeg vlakića orila se pjesma za pjesmom. Redom su se mogli čuti stihovi pjesama” Jedna je Hrvatska” , ” Što se u vrtiću radi”, “Kad se male ruke slože” i još mnogi drugi.
Eto, i tako je naš mali svijet obradovao vlakić koji nas vozi gdje god poželimo.
Zato zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način zaslužni za novu radost i veći osmjeh naše djece.
Najveća zahvala svakako ide općini Maksimir koja nam je vlakić darovala!
