Živimo u vremenu u kojem se sve odvija nevjerojatnom brzinom. Ponekad ostanemo zatečeni ritmom naših dana, još više potiskivanjem onoga što se događa u nama, a ništa manje zaboravom svega oko nas. Ni sa riječima nije puno drugačije. Ono što najčešće očuvamo sjećanje je i doživljeni susret. Tako je i naša sekcija za predškolski odgoj organizirala duhovno-rekreativni međuprovincijski susret, od 15. do 17. lipnja u Zadru i Pagu. Organizatorima i domaćinima susreta pridružile su se djelatnice iz centralnog vrtića u Zagrebu, te naše sestre Dominika i Marijana iz hercegovačke provincije. Svaki susret daje novu mogućnost: mogućnost da se upozna i naša druga strana koja često puta u poslovnom okruženju ostane nepoznanica.
Dolaskom u Zadar, u sestrinskoj kući u Arbanasima, dočekale su nas sestre, a među njima ovom prigodom posebno ističemo našu s. Radoslavu, dugogodišnju ravnateljicu dječjeg vrtiću u Zagrebu. Obostrana radost ponovnog susreta nije se mogla sakriti! Subotnji program, upotpunjen odlaskom u Lun i obilaskom stoljetnih maslina, odvijao se u Pagu. Miris mora i soli prizivao nas je da se zaustavimo, pogledamo te na stalnoj izložbi povijesti «Solarstva» na otoku Pagu nešto novo naučimo vezano i uz sol. Razgledavanje otoka Paga i odmor uz zajednički objed bila je prigoda za razmjenu informacija, ali ne više o poslu već onomu što smo vidjele. Za vrijeme ručka pridružile su nam se sestre iz naše kuće u Pagu kao i s. Tamara, zamjenica provincijalne predstojnice, koja je sve prisutne pozdravila i potaknula na ovakve susrete. Da su susreti važni i da u nama ostavljaju traga, potvrdio je i ovaj susret u Pagu sa s. Ankom, našom, također nekadašnjom ravnateljicom. Vožnja brodom po otoku bila je test vjere u Gospodina. Bura i valovi za željne avanture bila je prava uživancija, dok za druge ipak vapaj i ponavljanje one narodne: „Hvali more, drž se kopna!“.
U smiraj dana odvezli smo se do crkve Gospe starog grada, gdje nam je na otvorenom don Gašpar Dodić održao predavanje o religioznosti djeteta, o našoj zadaći u vjerskom odgoju, te vrtiću kao ustanovi ranog odgoja i obrazovanja. Sjedenje u krug i slušanje na trenutak me poistovjetilo s djetetom. Bila je to doista prigoda da se svaka od nas zamisli i promisli na izrečenim riječima koje nam je don Gašpar uputio. Zadaća svake od nas je uvoditi dijete u određene stvarnosti, upoznati ga s bitnim kršćanskim događajima, a to ćemo uspjeti samo učeći od djece jednostavno i ponizno slušanje potrebno za prihvaćanje Riječi. Nakon izlaganja i diskusije sabralo nas je euharistijsko slavlje koje je predslavio don Gašpar. Okrijepljene nebeskim kruhom nastavili smo druženje u sestrinskoj kući u Pagu. Opuštena atmosfera i brižljivost domaćina i sve nas je opustila i razdragala poput djece koja ne mogu i ne žele sakriti koliko im je lijepo. Obogaćene duhovno i tjelesno, pune dojmova i darova, krenule smo put Arbanasa na našu polazišnu točku.
Nedjelju, dan Gospodnji, započeli smo euharistijom, nakon toga svatko je imao vremena za slobodno druženje, i obilazak grada Zadra.
Vjerujem da će naš prvijenac međuprovincijskog susreta potaknuti i druge sestre na zajednička druženja koja mogu biti samo doprinos boljem radu. Ne zazirimo od susreta, jer oni oplemenjuju, daju dinamiku našem životu i radu.
s. Helena Rašić
