Neke je puteve potrebno odrediti. Neke moramo. Ima puteva na koje polazimo s drugima i ima puteva na kojima moramo poći sami. A svi naši putevi dio su životnog puta koji bez obzira kuda promicao, vodi Putu života. Jedan poseban put, prolazio je hodnicima DV Jordanovac od 1.12.2008.- 1.12.2021. god. zove s teta Lili.
I sve se nekako događa s razlogom, i početak i svršetak, kojeg samo Bog zna, u studenom u jesen kad je sve puno boja i šarenila i kad sve oko nas pleše…prije 65. godina dan rođenja, prije 13 godina 1. prosinca dan početka rada i 1. prosinca ove godine dan umirovljenja.
Bile su to godine u kojima je teta Lili punih 13 godina:
- tkala povijest s djecom najranije dobi i zajedno s djelatnicama s kojima je surađivala zajednički rasle do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4,13),
- desetljeće života u službi zamjenice i raznih vijeća,
- nezaboravne godine sudjelovanju u svim događanjima vrtića, neslužbena fotografkinja“,
- kreatorica loga vrtića punog pogleda u budućnost
- sestrinska pomoć u organiziranju svih izlet, proslava, euharistijskih slavlja i raznih događanja,
- puna kreativnih ideja i razmišljanja … jer kreativnost je prekrasan osjećaj zar ne?
Toliki, a zaista toliki jednogodišnjaci napravili su svoje prve korake osjećajući sigurnost u rukama tete Lili, padali se i dizali znajući da će ih netko sa sigurnošću podignuti na Put koji se zove život, a život pun vjere jedini je i pravi Put (Ivan Pavao II.).
Jer, nije nužno imati vlastitu djecu da bi ih se voljelo i bezbrižno poklanjalo svu svoju pozornost, nježnost, privrženost, ljubav, vrijeme, znanje … trebalo je sve te godine svakodnevno „uskim putem“ do dječjih srdaca i vlastite dubine!
Hvala ti teta Lili od srca za sve, u ime svih i po svima i u svima!
„Život uz djecu učio me iz dana u dan da djetetom treba ostati, djetetom treba postati neovisno o godinama.
Hvala Bogu za uspomene (prošlost), sadašnjost (65.godina života) i neka Bog ravna mojom budućnosti (providnost)“.
Teta LILI
