]Svake godine mjesec studeni rezerviran je za Katehetsku jesensku školu za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama. Tako je bilo i ovog studenog od 10. – 11. Međutim, uvijek isti obrasci ne daju nužno iste rezultate. Ponekad se na nekima zaustavimo duže, a neki nas uopće ne zanimaju. Tako to biva i sa stručnim usavršavanjima koja svaku godinu idu gotovo po istoj špranci…
Sveci i blaženici kao uzori djelotvorne ljubavi bila je ovogodišnja tema dvodnevne Katehetske škole. Kada govorimo o odgoju ne možemo ne govoriti o ljubavi jer odgoj je ljubav koja čini da nešto živi, izrasta, raste. No za dobar odgoj ponekad nije dovoljna samo ljubav. Poznata odgojiteljica M. Montessori naglašavala je da je za odgoj potreban dobar odgajatelj, dobro odgojno ozračje, dobar odgojni program i dobro odgojno iskustvo. U takvom okruženju svaki je odgajatelj model i uzor djeci. Mi redovnice koje radimo s djecom uz ovu odgojnu zadaću uzora svojim djelovanjem trebale bismo pokazati i biti neumorne u navještanju Božje riječi koja je jedina kadra mijenjati naše živote i međusobne odnose. U svom izlaganju don Milan Dančuo iznio je da je svaki kršćanin pozvan nasljedovati primjer svetaca u svom životu, te nastojati odgovoriti konkretnom kršćanskom ljubavlju, djelima i riječima Kristovom daru ljubavi i života. Zato i upoznavanje djece s likovima svetaca ima temelj dječjeg razlučivanja dobrog i pozitivnog, te izgrađivanje dječje osobnosti i temeljnih kršćanskih i ljudskih vrednota.
Drugi dan Katehetske škole imao je za naš vrtić posebno značenje, jer je našim predškolcima bila povjereno osmišljavanje molitvenog početka za kojeg su pripremili kratki scenski prikaz prema slikovnici autorice Brankice Blažević Vrtić na brežuljku. Obučeni u redovnice, sv. Franju, ptičice i zbor popraćen solisticama djeca su bez imalo straha tako jednostavno i spontano, kao da se nalaze na njima poznatom terenu, pokazala ono što znaju i po čijem su odgoju prepoznatljivi. Razdragani i svatko uživljen u svoju ulogu ostavili su sve prisutne bez riječi, veliki gromoglasni pljesak koji se prelomio dvoranom izazvao je i suze radosnice kod ponosnih roditelja koji ni sami nisu mogli vjerovati onome što su doživjeli.
I upravo ova dječja iskrena i čista ljubav primjer je djelotvorne ljubavi i nama odraslima. Dajući svojom izvedbom odgovor na izlaganje prof. Jelene Vignjević tko je odgojitelju uzor i prema čijem govoru odgojitelj oblikuje svoj govor, zahvalni smo djeci što su nastupom posvjedočili naučeno i potakli nas da jedni drugima budemo dar.
Zaključujem: preostaje nam, poput svetaca i ove neiskvarene djece, biti dar drugima i za druge ne tražeći ništa za uzvrat i znajući da ne možemo govoriti o ljubavi prema Bogu bez djelotvorne ljubavi prema čovjeku.
s. Helena Rašić
