U organizaciji DV Jordanovac i Centra za hagioterapiju Samobor, predavanje pod naslovom „Djeca“ održala je Zrinka Marinović Šarić, predavač, hagioasistent dana 13. veljače 2024. god.Predstavila nam je hagioterpiju kao znanstveno utemeljenu terapijsku metodu ozdravljenja duhovne duše kojom se mogu služiti svi ljudi, svih svjetonazora i svi ljudi koji pate. Naziv hagioterapija dolazi od grčke riieči hagios svet i therapio liječiti, u prijevodu liječenje svetoga. Hagioterapija istražuje čovjekovu duhovnu dušu, njezine izranjenosti, bolesti i nemoći te pronalazi način kako te rane dijagnosticirati i liječiti. Roditelji kao temelj obitelji i obitelj kao temelj društva pod velikim je izazovima vremena u kojem živimo. Cilj predavanja bio je potaknuti, informirati i osnažiti ne samo roditelje nego i odgajatelje. Podsjetiti na ljubav Stvoritelja koja je snažna i bezuvjetna i koja je sve prisutna u svakom danu života .
Kako pomoći sebi i kako odgajati svoje dijete, Božje dijete koje je On stvorio, a svijet pokušava uprljati? Shvaćanje svakog čovjeka i svakog djeteta svetim gdje njegova duhovna dimenzija na poseban način predstavlja sveto područje temelj je hagioterapijskog pristupa u liječenju. U svakom danu, u svakom trenutku biti oslonac djetetu, pomoći mu graditi identitet na činjenici da je dijete ljubljeno dijete Božje. Prihvatiti dijete kao dar i prateći njegov tjelesni, kognitivni ,psihološki , emocionalni i duhovni razvoj, a pri tome poštivajući njegovu jedinstvenost.
Duhovna duša nositelj je duhovnog odnosno čovjekovog života koji pripada čovjeku kao osobi. Vjerovanje u ljubav Stvoritelja prema svakome od nas, u bezuvjetnu ljubav kojom nam je povjeren život podsjeća nas na jedinstvenost i posebnost svakog ljudskog bića.
Da ne zaboravimo tko smo i da ne izgubimo ono dobro dijete u dubinu sebe. Zbog rane nevoljenosti samih sebe, a tražeći vrijednosti u materijalnim stvarima udaljavamo se od bližnjih, sebe samih i Boga, stavljajući razum na prijestolje vrijednosti. Nastaje praznina izazvana otrgnućem Boga iz naše srži. Tehnologija nam krade svaki slobodan trenutak, nemamo više ni malo tišine ni mira za čuti i osjetiti Božji glas.
Da li se radosti rođenja našeg djeteta nameće osjećaj tereta pod svakodnevnim obavezama? Da li smo dovoljno svjesni dara kojim nam je povjeren dolaskom djeteta ili ga doživljavamo kao osobno vlasništvo? Da li je dijete naša odgovornost koju nam je povjerio Stvoritelj ili ga doživljavamo kao osobni trofej? Pitanja su o kojima trebamo promišljati.
Razvoj djeteta je dinamičan, višesmjeran i cjeloživotan proces koji se kod svakog djeteta odvija na jedinstven način.
Poznato je da psihološko zdravlje djece i potencijalni problemi ovise o najranijem razdoblju života, odnosno kvaliteti djetetova odnosa s roditeljima. Posebno se ističe majka koja bi trebala s puno osjećaja reagirati na djetetove zahtjeve neudobnosti i odgovarati na njegove zahtjeve.
Važno je spomenuti da niti jedan roditelj ne može biti savršeno usklađen s djetetovim potrebama. Mnogo je činitelja koji utječu na roditeljsku osjetljivost za djetetove potrebe i zadovoljavanje tih potreba (kao npr. životno zadovoljstvo, trenutne životne prilike, odnosi u obitelji.)Dijete treba od roditelja dobivati ljubav i suosjećanje. Ako dijete ne uspije razviti povjerenje, ono ne očekuje ljubaznost i suosjećanje od roditelja i štiti se od svijeta, povlači se od okoline i razvija sram i strahove.
Kako bi se razvilo temeljno povjerenje potrebno je brižno, toplo i osjetljivo roditeljsko ponašanje i razumno očekivanje o djetetovim sposobnostima. Djeca koja imaju pozitivna iskustva iz ranije dobi ulaze u srednje djetinjstvo s mirnim samopouzdanjem. Pritom je važan realan pojam o sebi koji je produkt onoga što djeca znaju te povratnih informacija koje dobivaju od drugih razvijajući samopoštovanje. Ako dijete nema samopoštovanja javljaju se tjeskoba, depresija i antisocijalno ponašanje. Shvaćanjem jedinstvenosti, posebnosti i ljubavi s kojom je svako dijete rođeno, dajemo poticaj i podršku svakom djetetu u samoostvarenju.
Neka nam dijete bude radost, najveći dar koji nam je povjeren i naša najveća odgovornost i da se nikada ne osjeti kao teret, vlasništvo ili trofej!
Predavanje je završilo jednom kratkom stankom u kojoj su prisutni roditelji i odgajatelji osjetivši milost na trenutak zastali i osluškivali Božji glas u sebi, osjetili mir, pronašavši ono dobro Božje dijete u sebi.
I kako nas Sveta Faustina uvjerava da Bog koristi sve kako bi potaknuo našu preobrazbu i kako ne propušta ni jednu kušnju u kojoj se nađemo, a da ne izvede iz nje neko dobro.
Mama od Dominika S.
